ovdje sam :


living alone with myself

Prva i vazna lekcija koju cu zapoceti na ovome mome, sada novome, blogu, te koju cu svim silama pokusati savladati jest NE PLAKATI ! Smatram da jos uvijek imamo nesto zajednicko iako se ja vise ne izgladnjujem, a to je trud da odrzimo SAMOKONTROLU ...
Tako je, samo sto ja svoju samokontrolu vjezbam na malo drugaciji nacin.

Ljudi su tu da nas povrijede, neki da nas usrece, a neki da nas plase i gledaju nas kako drhtimo ociju uronjenih u suze. Promatrala sam ovih dana svijet oko sebe i uocila mnogo stvari: ljudi vole nasmijane ljude, ne vole depresivne i tzv: "emo" osobe, cak iako duboko u sebi imamo zelju zaplakati od nas se ocekuje da stisnemo svoje misice i ne dopustimo osjecajima da izadu van. Bilo sretna, bilo tuzna, bilo ljuta i bjesna moje suze ce ostati u meni, veceras se zaklinjem da im necu dopustiti da me prevare i pokazu svoje lice. Evo prosao je jedan citav dan, a da ja nisam zaplakala, iako mi je, moram priznati, stvarno najmanje 3 puta doslo da pokleknem.

Osjecam se savrseno,mislim da sam na dobrom putu da savladam tu tehniku. Mozda neke od vas vec i znaju, ali za vas koje jos niste pronasli/le nacin: svaki put kada osjetite da vam fali ono malo da ispustite suzu samo se nasmijesite, siroko ... hajde probajte, odmah sada dok citate ovo ... jos ... jos siri osmjeh .. preko cijeloga lica ... tako taj govor tijela odasilje mozgu signal da je sretan i automatski nakon jednog osmjeha laznjaka pretvori se u pravi iskreni osmjeh .. djeluje ... probajte to i dok ste tuzni ... samo rasirite osmjeh od uha do uha ... veeeeliki ... pomaze ... meni je danas uspijelo ... i ponosna sam ....

Pisite mi u komentarima o svojim pokusajima svladavanja osmjeha, kako ste sprijecili suze, te kako ste uspijeli zadiviti samo sebe svojom samokontrolom ....

Ljubi vas sve vasa Acid Burn (bivsa princess0anna)

come on, let me see that big smile of yours

Vratila sam se pisanju svog bloga ... Neki dan sam ga promatrala i shvatila koliko je zapusten, zapusten gotovo kao sto sam i ja ... Vrijeme je ... Vrijeme je da ovaj put neke stvari dovedem u red ... Napustila me "Ana" i priznajem pocela sam jesti, jedem normalno, nekada previse, nekada opet premalo, a nekada samo normalno ... Odlucila sam ne opterecivati se kilazom jer sam i ovako i onako mrsava i vitka, dovoljno za svoje godine ... Nekako me ta pojava nalik depresiji povukla sa sobom u duboku rupu od kad je moja baka umrla(prije dva mjeseca) i nisam vise imala volje za zivotom i srecom, ali ... pocela sam osjecati kako se doslovno gubim ... Pocela sam zaboravljati, plakati svakodnevno i raditi scene koje mi zbilja nisu potrebne ... Ne zelim to ... ne zelim tude sazaljenje, jer sam odlucila nikoga vise sazaljevati stoga ne zelim niti da mene netko ... Trebam biti jaka, a ne da se hranim tudim rijecima kako sam jadna, njezna, i sl ... Odluka je pala i nastojim je ovaj put pretvoriti u djelo ... Ja sam djevojka koja ima puno potencijala, lijepa, bistra, dobra i razumna, zelim to i ostati, ne zelim izgubiti ove kvalitete, a kako sam krenula to je moglo za cas postati stvarnost, mogla sam ih izgubiti za cas ... Sada zelim da to napravite i vi, da sagledate svoje kvalitete i da vam one prevladaju ... Truditi cu se redovito pisati postove i podjeliti svoja iskustva s vama ... Pocela sam se boriti protiv crne sile koja je pocela prevladavati, a zelim da se borite i vi ... MI SMO HRABRE ! MORAMO TO POKAZATI ... !
A sada zelim da mi u komentarima napisete svoje kvalitete ... Zelim da se pohvalite, tu na mome blogu, kliknite komentiraj i zelim cuti vase kvalitete ... Znam da ih sve vi imate ...
P.S. To sto me napustila "Ana" ne znaci da ja napustam vas, zato sam se i vratila, citam vas i dalje ...
MWWWAA !!!

Sto se desava?
Sto ima kod mene?
Kako sam?
Jesam li uopce ziva?
To su pitanja koja su mi se postavljala u zadnje vrijeme od raznoraznih ljudi, od onih koje prvi put u zivotu vidim do onih koje znam 5 godina pa se dugo nismo vidjeli niti culi ....
Moji antidepresivi toliko zbunjujuce djeluju na mene da osjecam kako prezimaju kontrolu nad mojim zivotom, meni je to dobro jer se mogu odmoriti i pustiti neka oni to sami rijese ...
Trebam napuniti baterije i odmoriti svoje zivce, svoje srce, svoju dusu i um ...
Javio mi se bivsi rekavsi mi: Sve ce biti dobro i zagrlivsi me cvrsto ... ALi ja znam da nece biti dobro, jednostavno nece jer veze s narkomanima ne potraju, ja ne zelim biti ona koja ce hodati s narkomanom i koja ce mu zaradivati novce za dop ...
Ja zelim normalnog decka s kojim cu se moci smijati i zezati, s kojim cu se moci razgovarati na najnormalniji moguci nacin i s kojim cu moci voditi ljubav bez da se nakon seksa odmakne od mene i pusti me da lezim ili sjedim drhteci na hladnome zraku bez njegova zagrljaja ...
Nasla sam i takvo nesto ali takvo nesto ne zeli mene za vezu ... Kao da sanjam ... Kao da sanjam neku groznu nocnu moru i drhtim i placem u snu ...
Ne zelim vise savjete jer mi ne sluze ni za sto, nikada ih ne primjenim na svoj zivot, priznajem, a ne zelim niti sazaljenje jer me to zivcira, osjecam se kao necija bljuvotina na kisi slusajuci kako me ljudi zale, samo zelim zagrljaj, nije mi vise bitno niti kojeg je spola, niti koje je namjere, samo zelim zagrljaj, zagrljaj jedne normalne osobe koja nema probleme, zelim da to prede na mene kroz zagrljaj, zelim da me zagrli netko pun energije ...

Nova nezgoda u mome zivotu, stoga i novi post. Depresija. Cudnog li imena, od cega li je uopce ta rijec nastala? Sjecam kako smo u prvoj lekciji iz npr. Biokemije razgovarala i ucili kako je rijec Biokemija nastala od rijeci Bio sto znaci zivot i kemija zbog kemijskih procesa i slicno, ali depresija, ako netko naide na znacenje neka mi javi, jer ja zbilja zelim znati od cega je nastala ta odvratna pojava koja mi probada zivot i djeli ga na komadice.

Depresija. Moja nova druzica. Zadrhtim kada je se sjetim. A tek kada se sjetim da nemam novaca za nekog psihijatra te da ne mogu poceti sa terapijom dolazi mi misao: "Pa Kristina, moras si nabaviti sama lijekove, nesto sto ce ti toliko zatrovati mozak i sta ce te kociti da razmisljas, neces trebati opterecivati misao digadajima koji te rasplacu." te pocnem plakati bez razloga, sto li to znaci? Da sam kompletno luda? I kada nemam o cemu razmisljati moje suze i dalje teku.

Zivot. Vec sam ga stotinjak puta htjela napustiti, ali jednostavno se ne usudim, jer imam osjecaj da me nitko nece pokusati zaustaviti, te da cu umrijeti sama i jadna isto kao sto i zivim. Sumnjam da postoji netko kome je stalo do mene. Sumnjam da me itko zeli zagrliti ili saslusati bez da ima neku korist od mene. Svi "danas" traze neku korist od svojih dobrih dijela jer jednostavno nikome vise nije stalo. Nikome.

I tako ja i dalje tonem u svojoj matnji. Maltretiram samu sebe. Ali ne dopustam drugima da me sazaljevaju jer jednostano ne zelim da imaju korist od toga, ali svejedno osjecam da popustam i da nemam snage niti za taj svoj prokleti ponos, te da cu uskoro poceti moliti za sazaljenje jer se osjecam tako jadno, tako slabo, tako polumrtvo, kao da trebam preci na "onaj svijet" a ne mogu, vec sam mrtva jednom nogom, a ostatak mene ne moze umrijeti, osjecaj koji bi me pojeo.

Imala sam decka, prije dva tjedna. Da, bio je Srbin pa ga moji nisu odobravali ali ja sam im se suprostavila jer nemam nista protiv ikoje nacionalnosti jer sam bila mala beba dok je bio rat stoga priznajem ne razumijem sto se tocno dogadalo. A on je na pocetku veze bio divan prema meni i odjednom veza je tonula u veliku crnu rupu jer je on bio u dugovima. A ja, kakva jesam, zaklela sam se da cu mu pomoci jer mi je obecao da ce nam veza biti ponovno kao i prije cim se rijesi tih dugova. Vratila sam njegovih 3 soma kuna jedva jedvice, SPAVAJUCI OKOLO SA DRUGIM DECKIMA i odvratnim dlakavim muskarcima samo da vratim svoje novce i da me moj dragi opet voli. I vratim mu novce sva sretna i ponosna i sto se desi? Iduci dan, moj decko mene OSTAVI ! - hahahahahahahahah- toliko je tragicno da postaje smijesno, toliko je ocajno da postaje presmijesno, toliko je sramotno da vise nije niti za plakanje, a ja placem i smijem se u isto vrijeme, placem i govorim: vise nikome nikada necu vjerovati!

Ponedjeljak je iza mene, a nisam napisala post, ali jednostavno nisam imala snage, jedva sam stajala na nogama, a jos sam trebala ici na koncert od U2. Evo pisem ga danas pa cu od danas update-at ga svakodnevno kako bih ubacila sto sam konzumirala tokom kojeg dana.
Nego...da ja krenem s necim dubljim.

Ovaj put ce to opet biti ljubav, stvar u koju sam prestala vjerovati jer se konstantno pitam kako mogu voljeti nekoga drugoga ako ne volim niti sebe, a svi jako dobro znamo da u takvim stvarima trebamo najprije krenuti od sebe. Znam sto tocno i ne volim na sebi: svoja PRETJERANA analiziranja stvari oko sebe, te i oko drugih. Opsjednuta sam psihologijom i totalno se predam kada je negdje rijec o njoj stoga od tuda i krecu moja analiziranja i pokusaji objasnjavanja nekih situacija prvenstveno sebi samoj, a zatim i drugima sto ljude odbija od mene. Shvatila sam da time samo stetim sebi, a i drugima, ali to je u meni i primjetila sam da se toga, ili ne mogu rijesiti ili cu se toga rijesiti jako tesko.

Decko mi je na moru i ostaje tri tjedna, imam dovoljno vremena da se sredim i stavim na svoje mjesto barem one stvari koje se daju iako ih je jako malo. Ponekad volim tu zbrku u svome zivotu jer se osjecam nekako slobodno. Zvuci smjesno, znam, ali neobjasnjivo je kako se bolje osjecam dok je zbrka nego dok je sve smireno i monotono, onako dosadno. Valjda zato i jesam sa junkiem i valjda zato i jesam preko usiju zaljubljena u njega. U meni postoji neki osjecaj kada se nadem u njegovoj blizini, ali jos uvijek nisam uspijela shvatiti kakav to osjecaju stvari je ako nije ljubav. Nesto meni nedefinirano ne da mi da se smirim i da okoncam ovu vezu jer znam da nije pogodna za moje mentalno zdravlje jer i sama vec ludim, sto se vidi pocevsi od "Ane".

S obitelji pokusavam svesti komunikaciju na nulu jer sam primjetila da sam se pocela povlaciti u sebe, kao da zelim svoje vrijeme provesti na miru skupa sa svojom zbrkom, sto vec samo po sebi ne zvuci zdravo. Uzivam sjedeci na krevetu, praznoga zeluca jer se tako lakse koncentriram na neke stvari u mojim mislima. Teze mi je razmisljati o necemu punog zeluca jer onda neprestano mislim na hranu koja se nalazi u meni i kako sam napuhnuta. Osjecaj praznog zeluca me uspavljuje i nekako mi pomaze da ostanem nasamo sa svojim mislima i da uzivam prisjecajuci se onih divnih trenutaka provedenih sa svojim deckom u prvom tjednu nase veze. Nemam vise potrebu s nikime to dijeliti vec zelim razmisljati o tome i na miru uzivati u takvim trenucima. Ne znam da li sam sretna u takvim trenucima jer se osjecam sretnom ali niz moje obraze obavezno teku suze i to svaki put dok tako lezim i razmisljam. Ali doslovno SVAKI PUT osjecam se smirenom i sretnom samo me te neprestalne suze bune.

Takve me stvari tjeraju da se zapitam: Postoji li jos koji osjecaj za koji ja ne znam?


P.S. dolje na dnu sa strane objavila sam svoj profil sa Facebook-a pa ako me netko zeli dodati od leptirica to moze uciniti ali bih molila da mi u tom slucaju sa requestom napisete poruku da znam da ste s bloga.

___________________________________

Moje konzumacije od 10.08. do 16.08. :

Ponedjeljak (10.08.2009.) :

- crna kava sa dva natrena i malo mlijeka
- par casa vode


Utorak (11.08.2009.) :

Vratila sam se....

Ponovno jedna velika pauza, mnogo hrane i mnogo nepaznje, ali nikada ne potraje zauvijek, uvijek sam ja ta koja sve vrati nazad i koja ne moze bez svojih navika i drugarica ovdje na blogu i na forumu, nadam se da znate koliko vas volim jer ste mi jedine pruzile potporu u teskim trenucima.

Puno sam naucila proteklih dana. Imala sam jako puno groznih iskustava, ali sam zato mnogo naucila, naucila sam sto trebam cijeniti a sto, odnosno koga trebam izbaciti iz svoga zivota. Ove krhotine sto su preostale ste vi, moje leptirice, moja majka i ja, ostalo sve je nestalo nakon sto su se srusile nade moga zivota. Sve sto mi je preostalo da vratim osmjeh na svoje lice je Ana s onim osjecajem dok gledam na vagu kako se kile tope.

Moja je mama krenula na dijetu, ovaj put cemo skupa, rekla je da ce kupiti digitalnu vagu i od 10.08. krecem ispocetka, ovaj put za ozbiljno. Izvjestavati cu vas svaki dan i to ovako: svaki ponedjeljak NOVI POST a kroz tjedan cu svakodnevno raditi update na onom postu koji napisem u ponedjeljak, npr. novi post pisem sutra i update-am ga svakodnevno cijeli taj tjedan, te iduci post napisem 17.8. te ga update-am kao predhodni svakodnevno do iduceg ponedjeljka.

Cvrsto sam odlucila ovaj put krenuti za stvarno jer mi je sada najbolja prilika zbog moje majke koja je isto na dijeti pa ne kupuje sve one slatke stvari vec nam se u frizideru nalazi samo povrce tako da me nece nista dovoditi u napast od one hrane koja deblja.

Osjecam se spremnom, osjecam se snaznijom, osjecam se motiviranom i iskreno se nadam da ce potrajati.

Imam 57 kila, udebljala sam se 5 kila i sada je vrijeme da to skinem jer se oglasio alarm u mojoj glavi.

Mislim da je najteze iza mene...... Ljubim vas! :*

Priznajem. Bojim se ovoga sto se mi se dogada. Problemi. Tuga. Ocaj. Strah. Fobija. Osjecaj. Sram.
Sve te stvari povezane cine jednu cijelinu koja nema imena ali se lako raspoznaje, bojim je se. To je onaj grozan osjecaj dok PATITE! sada sam sigurna. Sada sam sasvim sigurna. JA PATIM !
Hrana. Necu pisati o tome. Prekrsila sam svaku mjeru i "Ana" bi me trebala razapeti jer sam presla granice onako kako sam mislila da nije moguce. Muka mi je od svega. DOSTA MI JE SVEGA! Mrzim ovo sto mi se desava. Mrziv ovo sto trenutno prolazim. Ovo je pakao. Zivaca jos jedva imam. U ovako malo vremena uspijeli su isjediti cijelu mene i jednostavno vise nemam snage da se ustanem. Nemam snage da krenem dalje. Stojim na mjestu dok ne cujem jedno njegovo: VOLIM TE! u koje zapravo niti ne vjerujem. Ne vjerujem u ljubav ali ocajnicki zelim cuti njegovo VOLIM TE da mogu krenuti dalje i da pocnem skupljati snagu i energiju. Zasto mi to toliko treba? Ne razumijem. Ta jedna mala stvar? Zasto mi to toliko znaci? Mislim da sam pobacila, spontani. Ocito nesto ne valja s njegovom spermom pa se i beba izgubila, odnosno zametak. Ne znam sta cinim. Ne pitajte sta to radim jer ne znam. Javljam da sam ziva. Ali...... NE ZNAM DO KADA JOS! NIJE MI DOBRO! BOJIM SE......

Ne znam sto se dogodalo u poslijednjih tjedan dana PONOVNO!
Bivsi decko mi je uspio sjebat(ispricavam se na izrazu) vezu sa junkiem, iskreno uopce nisam vjerovala da je to moguce ali ispostavilo se da je.
Cak smo i prekinuli u proslu nedjelju tako da sam dosla doma placuci i stara me natrpala tabletama za smirenje tako da sam spavala cijeli dan.
Junkie me nazvao i rekao da ne zeli da prekinemo ali da u buduce budemo oprezni jer su stvari koje moj bivsi zna o njemu stvarno delikatne(on je jos uvijek diler i narkoman,stan mu je pun koke a policija ga nadzire pred stanom).
"Ne znas u sta si se ti uvalila samnom!" rekao mi je prije tjedan i pol.
Sinoc sam prespavala kod njega i prije nego smo zaspali gledajuci film pokrenuli smo kratku temu o ljubavi: "Ljubav je samo bezvezna rijec!" , "Ja ne volim nikog zivog!" i slicne izjave izasle su iz njegovih ustiju. Da, naravno da sam okrenula glavu na drugu stranu da ne vidi suze koje su mi klizile niz lice ali sada kada razmisljam o tome mozda je i imao pravo. Sto je to ljubav zapravo? Pa ja ne volim niti sebe a kamoli nekoga drugoga. Mislim da ljubav nije rijec kojom bi se trebala zamarati. Zapravo mozda ljubav stvarno niti ne postoji ali sto je onda ovo sto osjecam prema njemu? Hmmmm.... cesto razmisljam o njemu, pali me u svakom trenutku, svida mi se jako, imam povjerenja u njega, nemam interesa za druge decke, i uzivam u njegovim zagrljajima(topim se). Kako se zove osjecaj koji objedinjuje sve ove "simptome" ? Ako ljubav ne postoji voljela bih znati sto postoji.

Nije ovo jedina stvar o kojoj sam razmisljala. Pocela sam intenzivno razmisljati od kada sam pocela sa izgladnjivanjem. Zapravo mislim da to traje od prije 5-6 godina. Vec sam tada izmisljala razne dijete i gledala "tete" u casopisima kako se zadovoljno smjese u svojim predivnim mrsavim tijelima i kako na televiziji ponosno secu po pisti svojim mrsavim nogama. Vec sam tada zeljela biti jedna od njih te sam u 1. srednje krenula s djetama ali nisam imala dovoljno samokontrole i podrske da izdrzim te sam samokontrolu stekla tek na ljeto 2008. I ponovno ju izgubila u zadnjih par dana. Nadam se da ce se vratiti jer jednostavno ne mogu ovo izdrzati. Svaku vecer kada legnem punim zelucom jednostavno se osjecam kao zadnja svinja, pocinje mi se povracati ali ne mogu, ne znam zasto, zatim me pocne gadno boljeti trbuh iako nisam mjesala namirnice koje ne idu skupa, jednostavno jer mi se zeludac stisnuo od malo hrane koju sam unosila prije i sada kada jedem ZBOG DOSADE (to je ono najgore) imam neizdrzive bolove i upravo u tim trenucima pomislim: pa k vragu, zasto jedem ako me boli trbuh, to bi mi trebao biti dodatni poticaj da stanem ponovno i vratim samokontrolu.

Sutra se idem sisati, skratit cu kosu skroz do brade jer mi je pocela gadno opadati i nokti su mi poceli jako pucati, mama kaze da je to od premalo hrane i da mi tijelo zeli reci da ga mucim. Doduse od kada sam pocela jesti ispod 800 kcal osjecam svakodnevno neopisiv umor i kao da stvarno nemam energije, Cak mi se par puta u tramvaju desilo da mi je djevojka ili bakica zeljela ustupiti mjesto jer "da ne padnem u nesvjest". Da, priznajem zna mi se cesto vrtiti u glavi ali vec dugo se nisam onesvjestila, pa zaboga, ako stojim trosim vise kalorija nego kada sjedim, prestanite mi govoriti da sjednem!

Sta cu ja dalje? Eto, krenut od sutra ispocetka, popuniti svoju pro-ana biljeznicu i obnoviti svoj pano na zidu, ponovno isplesti novu red bracelet i vratiti svoju samokontrolu. Idem sutra po ELLE jer dobivam placu, a kod frizerke kad sam ga imala priliku prolistat vidjela sam hrpu thinspo manekenki, stvarno sam do sada tamo vidjela najvise mrsavih djevojaka i taman za ispuniti svoju biljeznicu.

Jedino mi je jako zao sto sam se navikla na reductil pa sam stvorila otpornost na njega tako da mi vise ne pomaze, sada kada zelim da djeluje moram ga popiti na prazan zeludac i onda mi je toliko slabo i povraca mi se da uopce nemam volje za jesti ali se rusim u nesvjest pa uvijek pojedem barem sendvic jedan da mi smiri zeludac ali onda naravno ide drugi pa treci pa cetvrti i pretvorim se u debelu svinju.

Nema koristi od ovakvog tempa od sutra si stvaram ROK! Odredit cu datum do kojeg moram smrsavit i koliko.

Nadam se da vama ide bolje! Idem vas citati i kommati jer nisam dugo....

Pussssssse veeeelike! Mrsavite uspijesno!

Imam novog decka. Bivsi me jucer silovao.
Sadasnji je narkoman i bivsi diler.
Oni oziljci na venama. One plave tocke,crte....
Svaki put pipam tu naoteklu nabubrinu svojim prstima.
"jel te boli? jel te bolilo?" pitala sam ga.
"ne,nimalo,zasto bi me bolilo?" njegov odgovor.
Dolazim u napast drogirati se s njim.
Pala sam maturu.
Roditeljima se gadim.
Silovana sam dvaput.
Imam anoreksiju.
Mentalno sam poremecena.
Vrijedi li zivjeti?
Razmisljam malo o nekim tabletama,malo o dzointu.
Razmisljam za sto vrijedi zivjeti.
Zasto me nitko ne voli i zasto nitko nije uz mene?
Imam 51 kilu. Napokon se moj cilj ostvaruje.
Ne jedem poslije 15:00 sati i osjecam se koscato.
Svako jutro pipam svoje kosti. Pipam njegove kosti.
Volim njegove kosti,tako su izbocene. On je tako mrsav.
On je moja droga. Ne mogu da ga ne gledam.
Jednostavno poludim ako bi jedan dan ne mogu pipati njegove predivne kosti.
Njemu se to gadi,zeli se udebljati.
Ja svaku vecer molim Boga da ostane takav.
Tako je mrsav. To mi je tako sexy.
Predivan je. Tako je zgodan.
Strah me da me ne prestane voljeti.
Imam osjecaj kao da pisem nepovezane recenice.
Ako ostanem bez njega bez razmisljana cu se ubiti.
Naravno, tabletama jer me strah bilo cime drugim.
Nosim po cijele dane njegovu trenirku sto je ostala kod mene kada me zagrnuo njome jednu vecer na pocetku nase veze jer mi je bilo jako zima.
Nedostaje mi.Osjecam nestog rozno. neki strah.
ZASTO? O BOZE ZASTO SE TO DOGADA? HOCU LI OSTATI BEZ NJEGA? ZAR MI JE SUDENO? STO CE BITI S ANOM? HOCE LI ME DOKRAJCITI ONA ILI TABLETE?

............NISAM DOBRO.................BOLI..................OOOOHHHH....TAKO BOLI......ZOVE LI SE TO S M R T?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.